Minus po računu

Samoregulacija kao mehanizam kontroliranja impulsa i odupiranja iskušenjima

Minus po računu događa se kad klijent banke potroši više novčanih sredstava nego što ima na tekućem računu u banci, čime se stvara negativno stanje računa, odnosno minus. Banka tako omogućuje klijentu da prekorači svoj račun kako bi podmirio nepredviđene troškove ili kupovine koje prelaze njegov dostupan iznos novca. Kad klijent koristi minus po računu, banka mu zaračunava kamate na prekoračenje tekućeg računa, pa je to jedan od oblika kredita. Te kamatne stope obično su više kamatne stope, obično se obračunavaju na dnevnoj bazi i plaćaju mjesečno ili kvartalno.

Visina dopuštenog prekoračenja određuje se na osnovi poslovnog odnosa klijenta s bankom te vrstom i visinom primanja po tekućem računu. Taj unaprijed definirani iznos moguće je trošiti iako klijent ne posjeduje ta sredstva na računu. Iznos dopuštenog minusa određuje se periodično, temeljem prosjeka primanja klijenta kroz određeni vremenski period. Iznos prekoračenja se revidira u unaprijed određenim vremenskim intervalima, pa promjene primanja klijenata tako mogu dovesti i do promjena u visini dopuštenog prekoračenja.

Važno je napomenuti kako se minus po računu obično preporučuje kao kratkoročno rješenje za nepredviđene izdatke, a ne kao dugoročna strategija za upravljanje novcem.

Potrošači često o dozvoljenom prekoračenju razmišljaju kao o „slobodnom novcu” koji su spremni potrošiti. Za pametno upravljanje minusima po računu ključan koncept je samoregulacija - sposobnost kontroliranja impulsa i odupiranja iskušenjima. Kako bismo pospješili samoregulaciju, trebamo ograničiti korištenje prekoračenja isključivo na hitne slučajeve. Razmišljanje na način: „Kad mi se dogodi neočekivana situacija koja zahtijeva novčana sredstva kojih trenutno nemam nigdje drugdje, mogu posegnuti u minus na računu”. Ovo stvara osjećaj sigurnosti. No, kako bi isplivali iz minusa i opet ga imali kao nužnu rezervu za neplanirane situacije, koristi razmišljanje „kad upadnem u minus, na XY sljedećih plaća ili primanja ću XY eura rezervirati samo za potrebe pokrivanja minusa”. Koristeći metode mentalnog računovodstva moguće je taj dio sredstava rekategorizirati i početi o njemu razmišljati kao o kreditu, što on u stvarnosti i jest.