Žiro račun

Zašto 100 eura na žiro računu doživljavamo različito od 100 eura na tekućem računu?

Žiro račun je vrsta transakcijskog računa koja fizičkim osobama služi za povremena primanja kao što su različiti oblici drugog dohotka: vlasnici računa tamo mogu zaprimati dohotke od imovine i imovinskih prava poput rente ili autorskih honorara, ili pak dohotke od kapitala poput kamata koje su ostvarili na vlastitu oročenu štednju. Prvi susret sa žiro računom može se dogoditi i prije 18. rođendana jer ga je potrebno otvoriti u slučaju primanja stipendije, nagrada s natjecanja ili rada preko student - servisa. Ovu vrstu računa morat ćete otvoriti i ako ostvarujete primitke od samostalne djelatnosti poput obrta ili slobodnih zanimanja u koje, primjerice, spadaju i novinari, umjetnici ili sportaši.

Sredstvima na žiro računu možete raspolagati korištenjem kartice računa, no samo do visine iznosa sredstava koje imate na računu jer nema mogućnosti ugovaranja dopuštenog prekoračenja.

Međutim, 100 eura na žiro računu ne percipiramo isto kao 100 eura na tekućem računu. To su dva posve odvojena mentalna računa i za njihovu potrošnju koristimo različita „mentalna” pravila. Ova pravila su korisna jer nam pomažu brzo i lagano donositi financijske odluke, no ponekad nas mogu činiti manje racionalnima jer utječu na različitu spremnost na potrošnju novca koji dolazi iz različitih izvora. Na primjer, povremena primanja koja primamo na žiro račun kao što su honorari, povrat novca od poreza ili dohodak od štednje, u manjoj smo mjeri spremni trošiti na tekuće i nužne troškove koje imamo svaki mjesec. Upravo zato jer prihodi žiro računa mogu biti povremeni, skloniji smo taj novac potrošiti na proizvode i usluge kojima zadovoljavamo želje, kao što je izlazak s partnerom u dobar restoran. Kako bismo mentalno računovodstvo koristili na način da vlastiti novac koristimo na najbolji mogući način, potrošnju je potrebno „smjestiti” u određeni mentalni račun (npr. „zabava“) te u slučaju da je mjesečni budžet ovog mentalnog računa već potrošen, provjeriti koji mentalni računi imaju „slobodnog prostora” (npr. „za kućanstvo“) te tako ponovo budžetirati svoje mentalne račune i uspješnije uklopiti novonastalu potrošnju.